Tužbe i sporovi

Tužbe i sporovi

Šta predstavlja kršenje ugovora?

Ugovorni slučaj obično dolazi pred sudiju zato što jedna ili obe strane podnesu tužbu zbog kršenje ugovora. Kršenje ugovora je neispunjenje obećanja koji čine ceo ugovor ili deo ugovora, a bez pravnog obrazloženja. To uključuje i neispunjenje industrijskih standarda ili zahteva bilo koje ekspresne garancije ili implicirane garancije, uključujući impliciranu garanciju za mogućnost prodaje.

Kada stranka tuži zbog kršenja ugovora, sudija mora odgovoriti na sledeća pitanja:

  1. Da li je postojao ugovor?
  2. Ako jeste, šta je ugovor zahtevao od svake strane?
  3. Da li je ugovor izmenjen u bilo kom trenutku?
  4. Da li je došlo do kršenja ugovora za koji je podneta tužba?
  5. Ako jeste, da li se radilo o materijalnom kršenju ugovora?
  6. Da li strana koja je prekršila ugovor ima pravnu odbranu za izvršenje ugovora?
  7. Koje su štete prouzrokovane kršenjem ugovora?

Koja je razlika između materijalnog i minornog kršenja ugovora?

Kršenje ugovora može biti materijalno ili minorno. Obaveze i pravna sredstva ugovornih strana zavise od vrste kršenja ugovora.

Kršenje je materijalno ako, kao posledicu neispunjenja nekog aspekta ugovora od strane prekršioca ugovora, druga strana dobije nešto suštinski različito od onoga što je utvrđeno ugovorom. Na primer, ako je ugovorom utvrđena prodaja kutije sa teniskim lopticama, a kupac dobije kutiju sa fudbalskim loptama, kršenje je materijalno. Kada je kršenje materijalno, strana koja nije prekršila ugovor više nije dužna da izvršava obaveze po osnovu ugovora i ima trenutno pravo na sva pravna sredstva za kršenje celog ugovora.

Činjenice koje sudovi razmatraju prilikom utvrđivanja materijalnog kršenja ugovora uključuju:

  1. Iznos koristi koju je dobila strana koja nije prekršila ugovor;
  2. Da li strani koja nije prekršila ugovor može biti adekvatno nadoknađena šteta;
  3. Opseg ispunjenja od strane prekršioca ugovora;
  4. Teškoće prekršioca ugovora;
  5. Nemarno ili namerno ponašanje prekršioca ugovora; i
  6. Verovatnoća da prekršilac ugovora ispuniti ostatak ugovornih obaveza.

Kršenje ugovora je minorno ako, uprkos tome što prekršioc ugovora ne ispuni neki aspekt ugovora, druga strana i dalje dobije robu ili uslugu utvrđenu u ugovoru. Na primer, osim ako ugovorom nije izričito predviđeno da je „vreme presudno“ (tj. da su rokovi fiksni) ili nije određen konkretan datum isporuke dobara, razumno kašnjenje od jedne od ugovornih strana može se smatrati samo minornim kršenjem ugovora. Kada je kršenje govora minorno, strana koja nije prekršila ugovor i dalje mora da izvršava ugovorne obaveze, ali može tražiti nadoknadu štete nastale zbog kršenja ugovora. Na primer, kada kašnjenje prodavca sa isporukom robe predstavlja minorno kršenje ugovora, kupac i dalje mora platiti robu ali može može tražiti nadoknadu štete nastale zbog kašnjenja.

HETRANEX ima pristup najboljim advokadskim kancelarijama u industrijskoj grani koje su specijalizovane za sve vrste tužbi i sporova.